04. мај 2011.

MANASTIR OSTROG


Na petnaestak kilometara od Danilovgrada u smjeru Nikšića nalaze se Bogetići, gdje se desno skreće za manastir Ostrog, najveću svetinju hrišćana iz Crne Gore i sa prostora zemalja bivše Jugoslavije. Kad se spomene Ostrog, eto odmah asocijacije na mjesto gdje se događaju čuda, gdje mnogi teški bolesnici traže i nalaze duševni lijek svom tijelu, koje ubrzo postaje i fizički zdravo. O manastiru Ostrog mogu se čuti gotovo nevjerovatne priče.

Pribijen uz ogromnu kamenu gromadu brda Ostrog, gore iznad Bjelopavlićke ravnice, Manastir impresivno djeluje na svakog ko skrene pogled prema njemu. A kad se nađete pred ulazom u ovo svetilište i pogledate u dolinu Zete, pred vama će se ukazati slika raskošne prirode, a u njenom središtu zelenilom obrasla krivudava rijeka. Ulazeći u areal Manastira, nakon 8 km krivudavog brdskog puta od Bogetića, stiže se na zaravan na kome se nalaze prodavnice suvenira i nekoliko restorana i kafe barova, a nešto dalje i Donji manastir Ostrog. Gornji manastir je visoko u brdu (900 m/m) i dijelom zavučen u pećinu. Do njega vodi vrlo strmi put sa dvadesetak oštrih krivina, koji prolazi kroz šumu sa pješačkim prečicama.

Manastir je osnovao mitropolit zahumsko-hercegovački Vasilije Jovanović 1656. godine, i u njemu živio do svoje smrti, 1671. godine. Zbog svojih zasluga za života i očuvanosti tijela poslije smrti dugi niz godina, proglašen je za sveca sa imenom sv. Vasilije Ostroški.



U Gornjem manastiru su smještene dvije neobične pećinske crkvice - Vavedenja Bogorodice i Svetog krsta. U crkvici Vavedenja smješten je ćivot sv. Vasilija, koji je poslije smrti prozvan Čudotvorcem. Obje crkvice su živopisane lijepim freskama koje su nedovoljno vidljive zbog čađi i slabog osvjetljenja. Od ulaznih vrata u Gornji manastir do gornje crkvice treba preći 77 stepenica.Zanimljivo je istaći da je sv. Vasilije za života iz vlastitih sredstava obnovio staru, Vavedenjsku crkvu i kupio komad obradive zemlje, da bi kaluđeri mogli obezbijediti osnovne prehrambene namirnice. Donji manastir je podignut 1820. godine na nadmorskoj visini 800 metara. Na ulazu u ovaj manastir nalazi se crkva Sv. Trojice iz 1824. godine. Kako su oba manastira zavučeni pod brdom, ovdje je i zimi prijatna klima.

Manastir Ostrog je preko cijele godine najposjećenije svetilište u Crnoj Gori. Posjećuju ga vjernici svih vjera i sa prostora cijele bivše Jugoslavije i iz mnogih drugih zemalja. Poslije Hristovog groba i Svete Gore, manastir Ostrog je treće najposjećenije svetiiište u hrišćanskom svijetu.

Najveći dio hodočasnika moli se svetom Vasiliju da im pomogne u ostvarivanju najvećih životnih želja, prvenstveno radi ozdravljenja. Tradicionalni dan okupljanja vjernika je 12. maj, dan sv. Vasilija, kada se okupima hiljade vjernika na ovom prostoru. Mnogi dolaze pješice, a neki i bosonogi, kako se nekad masovno dolazilo u pohode vječnom domu sv. Vasilija Ostroškog. Na ovo sveto mjesto dolaze i najistaknutije svjetske ličnosti, a ne samo obični vjernici i posjetioci vrijednih kulturnih spomenika.

Za hodočasnike je izgrađeno konačište na prvoj krivini iznad Donjeg manastira. U manastiru Ostrog je u aprilu 1941. godine bilo sakriveno zlato iz trezora Kraljevine Jugoslavije, o čemu je snimljen i film "Zle pare". Ovdje je 1942. godine održana i Skupština crnogorskih predstavnika na kojoj je izabran Glavni narodnooslobodilački odbor za Crnu Goru i Boku. To je bila, u stvari, privremena vlada naroda Crne Gore i Boke, sa sličnim težnjama kao ona iz 1813: borba za oslobođenje od okupatora. Ta težnja je postojala i ostvarivana i u borbi protiv Turaka. Upravo je ovaj manastir bio centar okupljanja Crnogoraca i akcije protiv vojske Otomanske imperije. Napadi Turaka na ovo svetilište, u namjeri da se dokopaju mrtvog tijela svetog Vasilija, odbijeni su u žestokim borbama. Dva puta su ostaci sv. Vasilija morali biti prenošeni na Cetinje iz bojazni da ne padnu u ruke neprijatelju. To se dogodilo i 1853. kada su se veliki vojvoda Mirko Petrović i manja grupa boraca zatvorili u Gornji manastir i branili ga u žestokoj borbi protiv Turaka. Potomci ovih junaka i ostali Crnogorci i Crnogorke znaće da cijene borbu svojih predaka za svako parče opjevane Crne Gore.